Lansiranje Overwatch 2 verovatno je bilo jedno od najgorih u istoriji igara, ako ne tako “široko” ono u istoriji Blizzarda. Nakon relativno uspešnog keca, koji je iako igra koja se naplaćivala imao relativno solidne brojke, Blizzard je Overwatch 2 najavio kao logični korak napred i mislio da će promenom modela u free-2-play doprineti tome da horde igrača polete prema nekoj od Overwatch 2 mapa. Međutim, dogodilo se suprotno.
Iako najavljen kao nastavak, Overwatch 2 je zapravo doneo samo revidiranu grafiku (po mnogima lošiju) i promenu gameplaya u 5na5 sa prethodnih 6na6. Možda je to doduše i jedina korisna stvar, jer je svakako i pet kvalitetnih igrača bilo teško naći, šest je već bila nemoguća misija. Međutim, pored toga, sve drugo urađeno je apsolutno pogrešno – mala ili nikakva unapređenja u igri, izbacivanje loot box sistema ali ubacivanje ranking sistema koji je donosio nagrade samo onima koji plaćaju battle pass (ako ne računate “jedan u deset” poklon za obične igrače, koji bi uglavnom bio nezanimljiv) i možda najgore od svega – novi heroji omogućeni samo onima koji plaćaju. Sve se to naravno odrazilo na cifre – OW2 je beležio jako loše rezultate.

Blizzard je to uvideo pa je polako počeo da menja stvari – ne zbog igrača naravno, već zbog svog biznisa i količine uloženog novca – prva veća promena odnosila se upravo na likove – i oni koji ne plaćaju battle pass dobili su priliku da igraju nove heroje u isto vreme kada i pretplatnici. Nakon toga, kroz patcheve koji su dolazili, dobijali smo nove modove, nove mapei raznorazne druge dodatke. Međutim, tek u skorijem periodu Blizz je uneo novitete koji su doprineli tome da se javi ponovna znatiželja Overwatch veterana.
Na prvom mestu – loot box! Iako je napredak kroz battle pass i dalje glavni način dobijanja unapređenja, loot box-ovi su se pojavili kao bonus u određenim modovima igre, što je omogućilo da i “obični” igrači dobiju neke nove kozmetičke dodatke. Tako ste uz tek pokoji voice line ili sprej koje su “free” korisnici mogli da dobiju, vrlo brzo došli do toga da jednako sa premium igračima osvajate zanimljive skinove, highlight introe i slično. Loot box je kao takav odmah u startu podigao broj igrača i broj aktivnih sesija, jer da bi osvojili te nagrade, morate da odigrate određen broj mečeva nedeljno, bez obzira da li ste pobedili ili izgubili.
Mimo kozmetike, “perk” sistem napredovanja unutar jednog meča doneo je osveženu dinamiku. Naime, svaki lik ima tri nivoa napredovanja – prvi, kada počnete meč i zatim dva naredna – minor i major. Promena heroja resetuje skalu napredovanja, ali ako ste dovoljno dobri, postoji šansa da unutar jednog meča “izlevelujete” više likova. Bez obzira što se zovu minor i major, oba unapređenja jednako su bitna u svakom meču i dopriose promeni gameplaya.

Moira na primer ima priliku da produži svoj fade za pola sekunde što iako deluje kratko, omogućava da pređe znatno veću razdaljinu, ili kao major perk može svojim orbovima za lečenje i štetu dodati instant 50 heal/dmg pored već tradicionalnog over-time lečenja. Mei na primer donosi usporavanje protivnika uz svaki pogodak, Rajnhart na primer može da izvede “bash” kada ima podignut štit (baš kao Brigita) dok Orisa na može iznova da baci zaštitnu barijeru, ability koji je posedovala kada se pojavila kao lik u Overwatchu pre više godina. Bastion ima overhealth kada je pretvoren u tenk, a Torbjorn svoj turret može da zakači na bilo koju površinu, ne samo na pod. Ovo je samo naravno deo dodataka, jer svaki heroj ima ukupno po četiri (od kojih tokom meča možete izabrati maksimalno dva) što doprinosi promeni strategije i sistema igranja na skoro svakoj od mapa.

Čini se da je upravo ovaj sistem perk-ova bio uvod u ono što je tim developera odlučio da spremi za najnovi OW patch – Stadium mod. Pre njega, pomenućemo samo da je po uzoru na MOBA naslove, Overwatch sada u kompetitivnom igranju dobio i ban fazu – igrači oba tima mogu da izglasaju koje heroje ne žele da vide u meču, što za razliku od MOBA naslova u kojima pick/ban (OW2 doduše nema pick u pravom smislu te reči) mogu da odrede pobednika meča već u startu, težina banovanih heroja u OW2 nije tako značajna. Reklo bi se da je ovde u pitanju odabir heroja koji “nerviraju” igrače, i čine ugođaj igranja slabijim, nego što se njihovim isključivanjem dovodi do promene balansa na mapi. Developeri su takođe rekli da će pratiti banovanje kako bi videli da li postoje likovi koje ljudi prosto ne žele da vide u meču, kako bi razmislili o njihovim izmenama. Hammond, gledamo u tebe!

Da se vratimo na Stadium – ovo je verovatno najveći dodatak igri od njenog izlaska. Pored iritantnog glasa komentatora koji prati sve tokove meča, mod zapravo ima potencijala. Na početku partije birate heroja koji se ne može menjati do kraja meča, a koji se igra na četiri dobijene runde, odnosno četiri različite mape. U miksu su uvek svi tipovi – control, push, flashpoint… Zatim sledi građenje heroja odabirom specifičnih mogućnosti i posebnih unapređenja. Mogućnosti su manje-više univerzalne za sve likove – pojačavanje snage udarca ili snage projektila, više HP-a, jači štit, brzina kretanja, uslovne opcije (ako naneseš toliko štete, vraća ti se toliko HP-a) i slično. Naravno u skladu sa herojem treba odabrati ispravan set – na primer, ako ste snajper nema baš puno logike da unapredite attack speed, ili da uzimate povrat zdravlja učinjenom štetom ako ste već healer klasa koja sama po sebi ima veoma brzu regeneraciju. Sve ove mogućnosti kupuju se stadium monetom koju osvajate u skladu sa performansom u rundi i koristite nakon toga. Treba istaći da se kupljeni dodaci kasnije mogu i prodati kako biste ih zamenili novim za koji možda nište imali novca do tada, jer je set ograničen na šest dodataka.
Pored toga, unikatne moći za svakog heroja birate na startu meča ali i u kasnijim periodima i oni nalik na perk-ove opisane u nekom od gornjih pasusa u mnogome menjaju performanse likova. Primera radi, Ashe može pozvati B.O.B-a za 50% kraći ultimate charge ali će on u tom slučaju imati 50% sporiji attack speed. Sa druge strane, jedno od unapređenja nosi naziv “Partners in Crime” koji dovodi do međusobnog lečenja Ashe i B.O.B.a u skladu sa štetom koju načine, što čini ovaj kombo ubitačnim. Cassidy i Soldier 76 imaju mougćnost da nakon korišćenja salta odnosno raketa iskoriste svoj “mini-ulti” tako što će imati auto-aim određeni deo sekunde i tako moći da brzo eliminišu protivnika. Mei se, kao na primer Tusk iz DOTA2 može pretvoriti u ogromnu grudvu i “voziti” po mapi. D.Va i Reinhardt na primer mogu povećati svoj štit odnosno defense matrix za 20/50% ili recimo dodati overhealth od selfdestruct u slučaju D.Va ili pak nabaciti još hiljadu healtha na već postojećih 800 što od Rejna pravi skoro neuništivog heroja.

Za razliku od standardnih unapređenja ova specifično vezana za likove ne mogu se menjati kasnije.
Još jedan zanimljiv dodatak kojim Blizzard pokušava da privuče nove OW2 igrače (možda i nešto više na konzolama nego na PC-ju) jeste igranje u trećem licu. Ono je za sada omogućeno samo u Stadium modu i možete izabrati da li želite da igrate iz standardnog prvog ili iz novog trećeg. Ova opcija menja se u setovanjima igre i moguće je prilagoditi je i tokom samog igranja.
Stadium zaista donosi određeni “dašak svežeg vazduha” u Overwatch 2, ali ne možemo da se otmemo utisku da je pomalo “gimick” jer suštinski predstavlja gameplay sličan onom koji je stigao uz novi perk sistem, samo uz nešto kompleksnije izvođenje. Stoga je pitanje da li će ovo biti dovoljno da zadrži igrače na duži vremenski period, ili će hajp splasnuti kada prođe prvih nekoliko nedelja.