Dota. Igra koja me je fascinirala još tokom Warcraft 3 dana, kada je bila samo obična mapa unutar WC3. Kao šesnaestogodišnjak sam bio posvećen drugim stvarima. A onda je jedan moj dobar drugar odlučio da me uvede u ovaj magični svijet. Možda i najbolja stvar koja mi se mogla desiti, i jako sam mu zahvalan na tome.
Kada pogledam unazad 12 godina mogu sa sigurnošću tvrditi da je to stvar koja je okrenula moj svijet za 180 stepeni. Polako sam počeo da ulazim u terminologiju, folklor heroja, taktike, gledao snimke mečeva. Jednostavno, počeo sam biti opsesivan. Ipak, kao i mnogi drugi igrači u to vrijeme, tu opsesiju sam držao na nivou hobija. Rijetko je koji igrač sa naših prostora uspio da napravi nešto više, sem da bude poznat na oficijalnom Battle.net-u ili Gareni. To je smatrano velikim uspjehom. Lokalnih turnira je bilo premalo, nagrade su bili besplatni sati u igraonici ili vrlo mala količina novca. Glavna motivacija su tada bili drugovi koji su ovu igru igrali sa jednakim žarom koji sam i ja sam posjedovao.
U to vrijeme je i broj kvalitetnih svjetskih ekipa bio daleko manji, sa Kinezima koji su prednjačili i u rezultatima i u kvalitetu igre. Međutim, dok je scena kod nas stagnirala, svjetska je polako počela evoluirati. Sama igra je vremenom postajala sve prisutnija na globalnom nivou, sa ukrštanjem regija na LAN završnicama. Igrači su gradili svoja imena, ekipe reputaciju, svako na svoj način unapređujući Dota scenu.
A onda je 10. avgusta 2011. godine ovaj napredak eskalirao. Američka kompanija Valve je objavila da će se ekipe tokom Gamescom-a u Kelnu, Njemačka, boriti za vrtoglavih milion dolara! Igra? DOTA 2. Javnost je bila u nevjerici. Svi prethodni veliki e-sports događaji nijesu bili ni blizu nagradnog fonda koji je nudio The International – kako je ovaj događaj nazvan.
Socijalne mreže su vrvjele od komentara vezanih za The International. Penzionisani igrači su razmatrali opciju povratka, oni aktivni maštali o podizanju pehara i čeka na milion dolara. Izgleda da je konačno došlo doba kada se isplati biti dobar u jednoj video igri. Ovaj događaj nije uzdrmao samo temelje Dote već i ostalih esport igara.
Nova, unaprijeđena verzija igre koju smo svi voljeli je postala kamen temeljac modernog gejminga. Šesnaest ekipa su imale za čast da javnosti prikažu novo svjetsko čudo.
Tokom 5 dana (17-21. avgust 2011.) centar gravitacije se nalazio u Kelnu. Svi ti skeptični, ekstatični, radoznali ljudi su se kretali prema Koelnmesse areni. Svi oni su bili svjedoci istorije.
Igrači su imali samo par dana da se prilagode novim mehanikama, grafici, izgledu heroja, animacijama… Kao da su igrali potpuno novu igru. A zapravo i jesu i ako pitate one tradicionalce, koji su, poslije svih ovih godina, ostali vjerni WC3 Doti. Oni tvrde da Dota 2 nije ništa drugo do loša kopija originala.
Bilo je vidno mučenje igrača tokom partija. Broj heroja je bio limitiran. Meta nije razvijena, tako da su igrači uglavnom igrali heroje sa kojima su se najbolje snalazili u WC3 Doti. Neki od njih nijesu previše ozbiljno shvatili ovaj turnir i to im se relativno brzo obilo o glavu. Drugi, koji su se potrudili, su bili itekako nagrađeni.
Sjećam se da sam tjerao sebe da ustanem iz kreveta kako bih ispratio ovaj događaj kako dolikuje. 
Svo uzbuđenje koji sam osjećao se povećavalo što je turnir dalje odmicao. Divio se igračima koji su bili na korak od statusa legende. Među njima je bio i jedan Hrvat. Dominik “Lacoste” Stipic. On je bio dokaz da ljudi sa naših prostora mogu da uspiju u ovom “sportu”. Da se probiju do visina. Nažalost, njegova ekipa (Online Kingdom.Int) je ispala od Moscow Five u četvrtfinalu donjeg dijela kostura, zauzevši sedmo mjesto na istorijskom prvom Svjetskom prvenstvu. Kada već nije bilo drugih igrača sa naših prostora za koje sam mogao navijati, trebalo je naći novi tim. A moj pik je bio Natus Vincere. Kako tad, tako i do dana današnjeg.
Favoritom prvog The Internationala se smatrala ekipa EHOME. Kineska ekipa, koja je u Dotu 2 ušla kao najbolji tim u istoriji WC3 Dote. Unosili su strah u kosti i tokom grupne faze takmičenja, završivši na prvom mjestu grupe A, sa skorom od 3-0.
I ostale kineske ekipe (Tyloo, Invictus Gaming) su bile u prvom redu favorita. Od ostatka svijeta – ludi Ukrajinci (Natus Vincere) i Rusi (Moscow Five) su bili najveća prijetnja. Ipak, najveće iznenađenje je napravila ekipa Scythe, koja je uspjela da porazi favorizovani EHOME u polufinalu gornjeg dijela kostura. Nakon toga su imali priliku da se u finalu revanširaju ekipi Na’vi za poraz u grupi. Međutim, poraženi su sa 2:0. Igrači singapurske ekipe nijesu imali dovoljno snage da se poslije tog poraza vrate u pravu formu, što je ekipa EHOME iskoristila na najbolji mogući način, porazivši Scythe u finalu donjeg dijela kostura.
Tako su se kinezi domogli finala i meča protiv ukrajinske ekipe. Natus Vincere je bio blagi favorit, sa obzirom na to da su do finala došli bez izgubljene mape! I onda je na scenu stupio ukrajinski vunderkind – Dendi.
Ovo će ujedno biti i prvi meč iz ovog serijala kojeg ćemo vas podsjetiti. Meč koji je ostao upisan zlatnim slovima u istoriji Dote 2.
Natus Vincere je imao mapu prednosti, jer su u finale došli kao pobjednici gornjeg dijela kostura. Za titulu prvaka svijeta i milion dolara bile su im potrebne pobjede na dvije mape. Sa druge strane, EHOME je morao pobijediti na 3.
EHOME je dobro odradio svoj domaći zadatak i ukapirali da moraju poraziti Danil “Dendi” Ishutina na mid lejnu ako žele da poraze Natus Vincere. A upravo su to i uradili tokom prve mape. Natus Vincere se na prvoj mapi odlučio za svoju prepoznatljivu agresivnu igru koja je uključivala sledeće heroje: Chen, Viper, Pudge, Tidehunter i Mirana. Sa druge strane, EHOME se odlučio za Vengeful Spirit, Venomancer, Doom, Storm Spirit, Natures Prophet. Tokom mape Dendi na Viperu nije imao vremena za predah, jer su Venomancer i Natures Prophet konstantno pomagali Storm Spiritu da izdominira mid lejn. Ipak, koliko god da se trudili da zadrže Dendija, nijesu u potpunosti uspjeli. Na‘vi je uzeo i prvu tier 3 kulu na ovoj mapi, i imali su realne šanse da pobijede. Ipak, Vengeful Spirit je sa par sjajnih ultija uspjela da stavi heroje ukrajinske ekipe u nezgodnu poziciju, što je evenetualno dovelo do pobjede EHOME-a na prvoj mapi. Sjajnu partiju je imao sada već legendarni Lei “MMY” Zengrong, na Storm Spiritu.
Svi su već pomislili da je EHOME ušao unutar glava igrača Na‘vija. O tome je govorio i pik tokom druge mape. Dendi se preselio na offlane i igrao Enigmu. Svi su bili skeptični. Iako se tada često mogla vidjeti promjena uloga između mečeva, ovo je bilo neobično čak i za te standarde. Pogotovo kad se u obzir uzme da Dendi i nije baš Enigma igrač. Tokom ove mape Natus Vincere je u potpunosti promijenio stil svoje igre. Od hiper agresije, do čekanja pravog momenta i odugovlačenja partije. A to im je išlo na ruku, obzirom da su, osim Enigme, kao pik imali Chena, Tidehuntera, Beastmastera i Spectru, koja je tada smatrana najjačim lategame carry herojem. Sa druge strane EHOME je imao pik koji je bio orijentisan na konstantnu borbu: Windranger, Earthshaker, Cristal Maiden, Weaver i Tinker. Na‘vi je odlično ušao u meč, imali su ranu prednost, međutim, Tinker i Weaver su tokom srednjeg dijela mape preokrenuli prednost u korist EHOME-a. A onda je na scenu stupio Dendi.
“Nijesu bili spremni za Dendijevu Enigmu. Bila je to najstrpljivija Enigma na svijetu”, sada već legendarna rečenica kojom je bivši Dendijev suigrač i sadašnji kapiten Team Secreta, Clement “Puppey” Ivanov, opisao igru mladog Dota genija. Sa ovim bi se vjerovatno složili i svi igrači EHOME-a, koje su Dendijeve crne rupe poslale u druge dimenzije. Dimenzije iz kojih nijesu uspjeli da se vrate do kraja druge mape, pa je tako Natus Vincere ponovo poveo. 2:1.
A šta da radite ako vas protivnička ekipa pobijedi vašom taktikom? To su pitanje postavljali sebi igrači kineskog giganta. I odlučili su se da probaju sa još jednim draftom koji je obuhvatao heroje za timske tuče: Lich, Sand King, Natures Prophet, Storm Spirit, Doom. Sa druge strane Na‘vi nije želio da bježi od njih, već je tražio borbu prsa u prsa, stoga i Puck, Beastmaster, Chen, Weaver i Slardar pik. Mobilni heroji (Natures Prophet, Storm Spirit) u kombinaciji sa Lichom i Sand Kingom je donio ranu prednost ekipi EHOME. Ipak, Na‘vi je već u 25 minutu sa svojim izuzuzetno push orijentisanim draftom uzeo tier 3 toranj na mid lejnu. Svoju prednost su odlučili kapitalizovati aegisom, te su pošli u Roshan pit. Svi znamo šta se poslije toga desilo. Jesu krenuli da vas podilaze žmarci? Mene jesu. Svaki put, bez izuzetka, se naježim kada odgledam ili odslušam tih 20 sekundi timske borbe koju je pokrenuo originalni “1 million dream coil”.
Dendi je sa svojim nevjerovatnim osjećajem za igru i super brzim refleksima uhvatio 4 igrača EHOME-a u Puckov ulti. Uslijedila je tuča koja je završena katastrofom za kineski tim. Svih 5 igrača su umrli i Alexandar “XBOCT” Dashkevich je bio nadomak rampagea, koji mu je iz ruku oteo ArtStyle. Kasnije su se mnogi šalili da je to bio razlog zašto je Ivan “ArtStyle” Antonov napustio Na’vi. Nakon još jednog u nizu epskog poteza od strane Dendija kinezi su pozvali GG i urnebesno slavlje ukrajinskih igrača je moglo da počne!
Sjećam se da sam skakao kao da gledam fudbalsku utakmicu. Navijao kao da igra moj omiljeni fudbalski tim. Kada se meč lomio prekrivao oči rukama. Sve one emocije koje idu uz ostale sportove sam doživio gledajući to prvo finale. U tom momentu sam znao da je ovo samo početak jedne velike priče. Priče koja poslednjih 7 godina konstantno donosi nova uzbuđenja. Priče čiji smo dio, pa makar bili samo pub igrači, koji žele da odigraju par gejmova zabave radi. Ništa ozbiljno. Just casual.
Na samom kraju, dokazano je svima da i nagrada nije bila lažna, te je Natus Vincere ovom pobjedom zaradio ček od milion dolara. Tako je počela revolucija, ostalo je istorija.
